ŠTA JE CAPOEIRA?
Šta je kapuera (capoeira)? Da li je borilička veština? Akrobatika? Ples i performans? Oslobodilačka borba? Kad pokušate da razložite kapueru na delove i onda je zovete kapuera tu ćete samo pogrešiti. Kapuera je sve to zajedno i mnogo više. Ona uvek puno daje, ali i zahteva – prvenstveno posvećenost. Trening kapuere će vas izazvati na načine koje nikada ranije niste mogli zamisliti. Uz fitnes i razvoj celog tela, za razliku od teretane, kapuera će vas naučiti i o muzici i perkusiji, kao i afro-brazilskoj kulturi i istoriji.
Kapuera objedinjuje tehnike borbe, akrobacije, obaranja, perkusije i pesme, kroz ritmički dijalog tela, uma i duha. To je zajednička igra u kojoj se dva protivnika međusobno igraju unutar kruga (roda – izgovor hoda), koji formiraju drugi igrači, koji tapšanjem, pevanjem i sviranjem tradicionalnih instrumenata uspostavljaju ritam igre. Kapueristi koriste finte da zavaraju svoje protivnike i uhvate ih nespremne.
ODAKLE KAPUERA POTIČE?
Istorija kapuere nije najjasnije zapisana. Čak i reč kapuera ima više značenja i etimolozi je povezuju sa tupi-guarani, portugalskim i afričkim jezicima. Njeno poreklo je definitivno iz Afrike i formalizovano je u Brazilu. Od 1500-ih, mnogi Afrikanci su odvedeni iz različitih oblasti zapadne Afrike i dovedeni u Brazil kao portugalski robovi. U svojoj srži kapuera je sačuvala strast afričkih robova prema slobodi, tradiciji i kulturi, predstavljajući otpor, bekstvo i samoodbranu. Muziku su kapueristi uveli da bi prikrili vežbanje smrtonosne borilačke veštine, koju su Portugalci zabranili, i tako prikazali kapueru kao akrobatski ples. Tokom vremena, kultura porobljenih Afrikanaca, brazilskih domorodaca i Brazilaca portugalskog i evropskog porekla, su uticali na razvoj kapuere. Savremena borilačka veština odražava kulturnu i društvenu integraciju različitih naroda.
Nakon ukidanja ropstva u Brazilu 1888. godine, kapuera je bila ilegalna više od četrdeset godina. Kapuera je izgubljena u mnogim gradovima u Brazilu, a kapueristi su smatrani razbojnicima i nasilnicima, a ne borcima za slobodu iz prošlosti. Opet su kapueristi bili proganjani. Tada su kapueristi dobijali nadimke (apelidos) kako bi prikrili svoj pravi identitet. Ovu tradiciju danas održavaju mnoge škole. Brojno nadjačani i bez modernog oružja, kapueristi su morali da budu neverovatno efikasni u svojim pokretima. Samim time, kapuera je zadržala neke od najjačih udaraca zabeleženih u borilačkim veštinama.
Morate da razvijete svoje znanje o muzici, vezu sa Brazilom, da budete borac, plesač, da poznajete istoriju. Potrebno je da budete što potpuniji u svom obrazovanju, da se trudite da naučite što više možete, jer to morate da prenesete drugima. U suprotnom ćemo izgubiti tradiciju.Mestra Marciá Cigarra
POSTOJE LI RAZLIČITE VRSTE
KAPUERE?
Prvu zvaničnu školu kapuere otvorio je 1932. godine legendarni Mestre Bimba, Manuel dos Reis Mačado u Bahia, Brazilu. Nakon što je grupa stranih diplomata bila zadivljena demonstracijama kapuere Bimbe i njegovih učenika, brazilska vlada je konačno odlučila da prizna kapueru kao jedinstvenu kulturnu umetničku formu. Škola Mestre Bimba praktikovala je stil poznat kao regionalni (Regional – izgovor hežionau) fokusirajući se na jasne trening metode, ali nekako umanjujući važnost muzike i razigranosti.
U slično vreme formalizovan je još jedan stil. Capoeira Angola školu i stil je formalizovao Mestre Pastinha, Visente Fereira Pastnha, 1941 godine. Capoeira Angola je istakla umetnički oblik, gde su muzika i razigrani pokreti bili ključ za razumevanje prave prirode i duha kapuere – izraza ljudi koji se bore za slobodu.
ŠTA SA KAPUEROM DANAS?
Danas je kapuera globalni fenomen, sa različitim školama i stilovima, rasprostranjena na svim kontinentima i stotinama zemalja širom sveta. Kapuera pomaže ljudima da pristupe konfliktu, strahu i neizvesnosti sa većim samopouzdanjem, odlučnošću i humorom. Na kraju krajeva, capoeira slavi radost pokreta, muzike, fizičkog izražavanja i strategije. Današnji učenici, kao i izvorni kapueristi, vežbaju da pretoče borbe u proslave, da veruju u svoje sposobnosti i da razumeju bogatstvo deljenja sa drugima.
